Švajcarska svetlosna terapija donosi novu nadu za gubitak vida
Nova naučna perspektiva iz Švajcarske
U poslednjih nekoliko godina, istraživači širom sveta, uključujući timove povezane sa Univerzitetom u Bazelu i Institute of Molecular and Clinical Ophthalmology Basel (IOB) u Švajcarskoj, istražuju zanimljive efekte svetlosne terapije na ćelije u mrežnjači (retini) oka — posebno one koje su pogođene bolestima poput age-related macular degeneration (AMD) i retinitis pigmentosa (RP).
Ova terapija se naziva fotobiomodulacija (PBM) i zasniva se na izlaganju oka specifičnim talasnim dužinama svetlosti, kao što je crveno-bliska svetlost od oko 670 nm. Iako ovakav tretman ne „leči“ slepilo, istraživanja pokazuju da može pomoći ćelijama mrežnjače da bolje funkcionišu i prežive duže vreme.
Kako svetlost utiče na ćelije oka?
Svetlost PBM terapije deluje na mitohondrije, male „energetske fabrike“ unutar ćelija. Kod ljudi sa bolestima kao što su AMD i RP, mitohondrije u mrežnjači mogu postati slabije i ne proizvode dovoljno energije, što vodi do oštećenja ćelija. Fotoni iz svetlosti od 600–1000 nm (crveno i blisko infracrveno svetlo) mogu biti apsorbovani od strane enzima zvanog citohrom c oksidaza u mitohondrijama. Kada se to dogodi, ćelije mogu da proizvode više energije (ATP), postanu otpornije na stres i manje podložne oštećenju.
Ovaj efekat se može desiti bez oštre svetlosti ili toplote, jer se radi o niskoenergetskoj svetlosti koja ne oštećuje tkivo. To je razlog zašto se PBM smatra bezbednom i neinvazivnom — ne boli i ne koristi jake lasere ili operaciju.

Šta kažu eksperimenti i kliničke studije?
Iako se najviše ranijih testova dogodilo u laboratorijama i na životinjama, istraživanja pokazuju značajne rezultate:
Studije sa crvenim svetlom (oko 670 nm):
- Eksperimenti na miševima starijim od godinu dana pokazali su da svetlost od 670 nm može poboljšati funkciju mrežnjače i povećati proizvodnju energije u ćelijama, što vodi do boljeg odgovora na svetlosne impulse.
Klinička istraživanja u ljudi:
- Prethodne studije na ljudima sa ranim oblicima suve AMD pokazale su poboljšanja u nekim vizuelnim testovima (npr. kontrast, jasnoća) nakon nekoliko sedmica izlaganja svetlu PBM terapije. Ovo može značiti usporavanje gubitka funkcije ćelija mrežnjače.
(Važno: ovi rezultati nisu konačni i još nisu deo standardnih medicinskih protokola.)
Gde se nalazi Švajcarska u ovoj priči?
Istraživači u Bazelu i u IOB rade na više frontova u borbi protiv gubitka vida:
- Gene terapije i optogenetika – to su napredne tehnike kojima se pokušava učiniti ćelije oka osetljivijim na svetlost, pa čak i infra-crvene talase, tako da retina može da reaguje na svetlost i šalje signale mozgu.
- Svjetlosna terapija (PBM) – primenjuje se kao nežan, neinvazivan tretman koji može poboljšati ćelijsku energiju i potencijalno produžiti sposobnost očnih ćelija da funkcionišu.
Ovo su i dalje eksperimentalne ideje i koncepti, ali naučne grupe su optimistične da bi svetlosna terapija — posebno ako se kombinuje sa drugim inovacijama — mogla postati pristupačna podrška za očuvanje vida u ranim fazama degenerativnih stanja.
Šta to znači za ljude sa problemima vida?
Fotobiomodulacija nije lek za slepilo, ali može pomoći ćelijama mrežnjače da bolje funkcionišu u ranim stadijumima bolesti.
Terapija je neinvazivna i generalno sigurna u kliničkim okvirima, ali još nije široko odobrena kao standardni medicinski tretman.
Neki ljudi u kliničkim studijama prijavljuju jasniji kontrast i oštrije detalje nakon ponovljenih sesija svetlosne terapije, što ukazuje na poboljšano funkcionisanje ćelija.
Nauka je i dalje u ranoj fazi: potrebno je više velikih studija da bi se tačno utvrdilo koliko i kod koga ova terapija zaista koristi.
Zaključak
Svetlost može zaista postati novi način zaštite vida. Istraživanja pokazuju da svetlosna terapija — posebno u području crvene i blisko-infracrvene svetlosti — ima potencijal da podrži ćelije oka da bolje rade i prežive duže. Ovo ne znači da svetlost „leči“ slepilo, ali otvara nove puteve nade za ljude sa degenerativnim očnim bolestima.





