Koksartroza
Koksartroza je degenerativna bolest zgloba kuka karakterisana progresivnim razaranjem zglobne hrskavice, što dovodi do bola, ukočenosti i ograničenja pokretljivosti. Najčešće pogađa osobe srednje i starije životne dobi. Bez adekvatnog lečenja može značajno narušiti kvalitet života i sposobnost hodanja.
Lekara treba posetiti u sledećim situacijama: bol u kuku koji traje duže od nekoliko nedelja i ne prolazi odmorom; bol koji ometa svakodnevne aktivnosti poput hodanja, oblačenja ili uspinjanja uz stepenice; iznenadni, jaki bol u kuku praćen nemogućnošću oslanjanja na nogu (moguća fraktura ili druga akutna patologija); noćni bol koji ometa san; deformacija ili vidljivo skraćenje ekstremiteta; otok, crvenilo i toplota oko zgloba uz povišenu temperaturu (mogući znaci infekcije ili upalne bolesti); progresivno slabljenje hoda ili pojava šepanja. Osobe sa poznatom dijagnozom koksartroze treba da se jave lekaru ako dođe do nagle promene u intenzitetu bola ili funkciji zgloba.
Koksartroza predstavlja najčešći oblik artritisa kuka i spada u grupu degenerativnih oboljenja zglobova. Osnovna karakteristika je postepeno propadanje zglobne hrskavice koja pokriva površine bedrene kosti (femur) i karlične kosti (acetabulum). Hrskavica normalno omogućava glatko klizanje površina zgloba, a kada se ošteti ili istanči, dolazi do trenja kosti o kost, što izaziva bol, upalu i dalje strukturno oštećenje.
Mehanizam nastanka koksartroze je višefaktorski. U primarnom obliku (idiopatskom), ne postoji jasno identificiran uzrok, već se radi o kombinaciji genetskih predispozicija, biomehaničkih faktora i starosnih promena u metabolizmu hrskavice. U sekundarnom obliku, bolest nastaje kao posledica nekog drugog stanja — displazije kuka, prethodnih povreda, avaskularne nekroze glave femura, reumatoidnog artritisa ili infekcija zgloba.
Tokom vremena dolazi do suženja zglobnog prostora, formiranja koštanih izraslina (osteofita), zbijanja subhondralne kosti i pojave cisti. Klinička slika se razvija postepeno. Bol je inicijalno prisutan samo pri fizičkoj aktivnosti, naročito pri hodanju, uspinjanju uz stepenice ili ustajanju sa stolice, a u kasnijim stadijumima javlja se i u mirovanju, uključujući noćni bol.
Bol se najčešće oseća u preponi, ali može da se širi ka butini, kolenu ili donjem delu leđa, što ponekad otežava postavljanje dijagnoze. Ukočenost je posebno izražena ujutru ili nakon perioda mirovanja. Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike, fizikalnog pregleda i radiografije kuka.
Rendgenski nalaz otkriva karakteristične promene: suženje zglobnog prostora, subhondralnu sklerozu, osteofite i eventualne ciste. Magnetna rezonanca (MRI) i ultrazvuk se koriste u nejasnim slučajevima ili za procenu mekih tkiva. Laboratorijske analize same po sebi ne potvrđuju koksartrozu, ali pomažu u isključivanju drugih uzroka bola u kuku.
Lečenje je stupnjevito i prilagođeno stadijumu bolesti i simptomima pacijenta. Konzervativni pristup uključuje fizikalnu terapiju, vežbe za jačanje muskulature oko kuka, redukciju telesne mase, upotrebu pomagala (štaka, hodalice) i analgetike ili nesteroidne antiinflamatorne lekove (NSAIL). Intraartikularni kortikosteroidni ili hijaluronski preparati mogu privremeno ublažiti simptome.
Kada konzervativne mere više ne daju rezultate, a kvalitet života je značajno narušen, razmatra se hirurško lečenje — najčešće totalna endoproteza kuka (artroplastika), koja kod odabranih pacijenata daje odlične dugoročne rezultate.
Koliko je često
Koksartroza je jedno od najčešćih degenerativnih oboljenja zglobova u odrasloj populaciji. Učestalost značajno raste sa godinama starosti — najčešće se dijagnostikuje kod osoba starijih od 50 godina, a posebno je rasprostranjena u populaciji iznad 65 godina. Nešto je češća kod žena nego kod muškaraca, naročito u poodmaklim stadijumima. Procenjuje se da simptomatska koksartroza pogađa između 3% i 11% odrasle populacije u razvijenim zemljama, dok je radiografski potvrđena promena prisutna i kod asimptomatskih osoba.
Simptomi
Faktori rizika
Ovaj sadržaj je edukativnog karaktera i ne zamenjuje medicinski savet. Uvek se konsultujte sa kvalifikovanim zdravstvenim radnikom.